Miom je najčešći tumor glatke muskulature i najčeća neoplazma zdjelici. Individualno miomi nastaju usljed raznih mutacija u muskulaturi uterusa. Ovi dobroćudni tmori imaju estrogene i progesteronske receptore. Koncentracija receptora je puno veća nego u endometriumu i miomtriumu. Najveća koncenracija receptore je u u 18. danu ciklusa.
Predpostavlja se da oko 20 % žena u fertilnom periodu ima miomatozne čvorove u nekoj varijanti. Klinički pregled i ultrazvuči pregled su najčešće potpuno dovoljni u postizanju adekvatne dijagnoze. U slučaju ekstremno velikih ili neobičnih mioma treba uraditi i dodatna pretrage kao što su histeroskopija, laparoskopija, magnetna rezonacna (MRI) ili kompjuterizovana tomografija (CT).
U odnosu na lokaciju miomi materice mogi biti na tijelu materice (korporalni) ili grliću (cervikalni). Korporalni miomi mogu biti sumukozni (rastu u šupljinu materice) subserozni (rastu na površini materice) ili intramuralni (zahvataju zid materice). Subserozni miomi se šire u trbuh ili široke ligamente (ligamenta lata). Kada se koriste krvnim sudovima iz sljeva arterija crijeva, ponašaju se kao „paraziti“ (parazitarni miomi).
Miomi na peteljci (pendularni miomi – poteljkom se hvataju za tijelo materice) slobodno se smještaju u maloj zdjelici ili u abdominalnom prostoru Miome u materičnoj šupljini materica nastoji „poroditi“ a kada se to desi, nastaje situacija porođenog mioma u vagini sa hvatištem u materičnoj šupljini.
Vodeći a ujedno i kardinalni simptom miomatoznih promjena na uterusu su bolovi i pojačano i produženo krvarenje. Uglavnom to zavisi u prvom redu od lokacije, broja i veličine mioma. Rijeđe, bolovi nastaju kod pojedinih lokacija (uvrtanje mioma – torkvacija) a kompresije na mokraćni mjehur ili debelo crijevo izazivaju adekvatne simptome ili poremečaje funkcije.
Postoji nekoliko pretpostavki kako miomatozne promjene dovode do menoragije i drugih komplikacija:
- Povećana je površina endoemtrija pretežno kod subseroznih mioma
- Vaskularne promjene kod endometrija – prekomjerno umnožavanje krvnih sudova
- Poremećaj muskularne kontrakcije za vrijeme menzesa.
- Kompresija vena materice i otežana venozna cirkulacija – što može biti uzrok akutne boli kod menzesa.
- Unutar mioma može se desiti krvarenje i degenerativne promjene, što izazivaja akutnu bol
- Otežana zanošenje i iznošenje trudnoće
- Poremećaji razvoja ploda
- Moguće otežavanje progresivnog rasta ploda prematurni i prijevremeni porod.
Ne operišu se svi miomi. Otprilike 20-25% žena ima miome koji nemaju kliničkog značaja, koji se ne trebaju operisati, nego se samo redovno prate.
Korekcija strukturnih nepravilnosti koje izazivaju miomi na materici vrši se laparoskopski, ili histeroskopski ili, rjeđe, na klasičan način i tako se prevenira infertilitet. Skoro jedra trećina histerektomija se izvodi radi miomatoznih promjena . Kod određenih lokacija i velićina kiruški tretman se izvodi laparoskopski, histeroskopski ili laparotomijom.
Miomi na materici mogu dovesti do anemije iz dva razloga:
- Svojim rastom povećavaju površinu materične šupljine a time i površinu endometrija iz kojeg žena menstruira ali i kompromituju prirodnu kontraktibilnost materice u menstrualnom ciklusu koja pomaže u kontroli krvarenja
- Sam miom je veliki potrošač krvi jer ima intenzivan metabolizam). Iz tog razolga nastaje anemija – kao sistemska bolest koja zahvata sve organske sisteme. Na kraju nastaje „miomatozno srce“, kao rezultat ubrzanog i neritmičnog rada srca koje zbog opšte malokrvnosti nije u stanju da obskrbi sve organske sisteme adekvatnom količinom kisika
Miomatozni čvorovi i trudnoća prestavljaju poseban problem za koji nema protokolarnog riješenja.Skoro svaki slučaj je po mnogo parametara različit pa preostaje samo individualna riješenja u najvećem broju slučajeva sa dosta nesigurnim rezultatima ili neizvjesnosti da se trudnoća dovede do zadovoljavajućeg termina poroda.
Miomektomija za vrijeme trudnoće je indicirana ako značajno ugrožava trudnoću ili funkciju okolnih organa (mokraćni mjehur, mokraćovodi, crijeva). Tada je bolje uraditi miomektomijuprije navršene 24 sedmice trudnoće. Za razvoj trudnoće od najvećeg značaja je i mjesto placentacije u odnosu na miomatozni čvor.
Poremećaj u napredovanju poroda (distocija) je jedna od razloga zbog čega je povećan je broj carskih rezova kod mioma u trudnoći. Iz sličnih razolga, zbog poremećaja kontraktibilnosti materice povećana je učestalost prijevremenih poroda i spontanih pobačaja u trudnoći. Zbog toga je neophodna pravilna procjena ginekologa o stanju mioma na materici, prije planiranja trudnoće.
Konzervativna (hormonska) terapija mioma se rijetko sporovodi, jer je dugotrajna, skupa a recidivi su relativno česti. U toku hormonske (antiestrogenske) terapije, žena ulazu u „kastracijski sindrom“, pa ima sve simptome klimaksa. Ponekad je potrebna u pripremi za laparoskopsku ili histeroskopsku operaciju mioma, radi prevencije intraoperativnog krvarenja.
Učestalost zloćudne alteracije mioma u sarkom (zloćudni tumor vezivnog tkiva) je niska (0,1-1,0%). Na ovo treba posumnjati ukoliko dolazi do ubrzanog rasta mioma, kojeg mogu pratiti bolovi i pojačano krvarenje. Iz ovod razloga rast mioma se prati na redovnim ultrazvučnim pregledima (ultrazvučna biometrija). Ubrzan rast mioma je apsolutna indikacija za operativno liječenje.